Zadar okrugli stol
U srijedu, 13. srpnja 2016. u dvorani HLZ, održan je 7.Sastanak Povjerenstva za PZZ Podružnice
HLZ u Zadru, kao okrugli stol Koncesija za sve u PZZ, na kojemu su sudjelovali liječnici iz Zagreba,
Splita i Zadra.
Posebni su gosti bili profesori : Andrija Hebrang kao stručnjak koji je započeo s
privatizacijom djelatnosti u PZZ i Ivan Lovrinović, kao stručnjak iz ekonomike zdravstva. U
predavanjima i kroz aktivnu diskusiju je pojašnjeno kako je proces privatizacije djelatnosti u
primarnoj zdravstvenoj zaštiti (PZZ) započeo još 1996.g. Do 2000.g. je ukupno 80% timova PZZ
privatizirano kroz zakup. Zbog pokušaja usklađivanja s EU praksom koja nije poznavala institut
zakupa, uvodi se 2010.g. koncesija u PZZ. Dotadašnjim zakupcima je ponuđen i povratak u DZ, ali se
odazvalo samo nekoliko timova. Pod utjecaje lobija zdravstvene administracije PZZ i lokalne
politike, izvršena je Izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti 2013.g. Tada se propisalo kako 30%
timova mora ostati u DZ, a Odluku o odlasku u koncesiju donosi lokalna samouprava. Na taj način se
zaustavila daljnja privatizacija djelatnosti PZZ s ciljem povratka što većeg broja timova PZZ u
revitalizirane DZ. Tako je krajem 2014.g. u Hrvatskoj bilo 31% timova PZZ u DZ, a 69% su
koncesionari. Zato danas u PZZ postoje dvije vrste poslovnog subjekta u ugovornom odnosu sa
HZZO: Koncesionari i Domovi zdravlja (DZ). Činjenično je stanje jasno!
Prednosti su rada u domu zdravlja:
Osigurana su mjesečna primanja –plaća prema KU i Uredbi Vlade o nazivima radnih mjesta i
pripadajućim koeficijentima. Osigurana su mjesečna primanja i tijekom godišnjih odmora i
bolovanja. Osigurana je nadoknada za prijevoz . Osigurana je zamjena tijekom bolovanja, godišnjih
odmora i stručnog usavršavanja. Informatičke , financijske i tehničke poslove obavljaju službe Doma
zdravlja ili njihovi kooperanti. Ugovaranje s HZZO-om vrši pravna služba Doma zdravlja . Nabavu
opreme i sanitetskog materijala vrše službe Doma zdravlja. Održavanje objekta osigurava Dom
zdravlja, koristi decentralizirana sredstva za ulaganje u prostor i opremu.Dom zdravlja može aplicirati
na fondove EU. Dom zdravlja ima nadležnost nad patronažnom službom.
Nedostaci su rada u domu zdravlja:Najniži koeficijent VSS za plaću ima liječnik opće medicine u DZ
kao ugovorni liječnik s HZZO-om =1,659, a specijalist obiteljske medicine=1.940. To je značajno niže
od koeficijenta kojega ima specijalizant u bolnici od 2.027. Najniži dodatak na uvjete rada 12%.
Liječnik u DZ nema pravo na slobodan dan nakon dežurstva; kao jedini u sustavu. Višegodišnji je
trend smanjenja plaće prema KU kao i u drugim javnim djelatnostima. Ne postoji strukturirani,
zakonom regulirani i obavezni oblik motivacije/stimulacije/nagrađivanja djelatnika. Liječnik nema
predstavnika u socijalnom dijalogu. Nadoknada za prijevoz je fiksna i određena najnižom cijenom
javnog prijevoza, a ne predviđa izdatke za prijevoz u kućne posjete te za kućno liječenje. U kućne
posjete liječnik ide gradskim prijevozom ili na vlastiti trošak. Obvezni su raditi u „dvostrukim"
ambulantama u istom radnom vremenu, npr. kao zamjena kolege na bolovanju ili godišnjem odmoru.
To dvostruko opterećenje nije vrednovano, niti nagrađeno, Motivacija i stimulacija su potpuno
isključeni. Takav oblik rada gdje jedan službeno mijenja i još kazneno odgovara nije poznat u drugim
javnim djelatnostima. Zaposlenik nema utjecaja na kvalitetu, opseg i sadržaj tehničkih poslova .
Zaposlenik nema uvid u financijsko poslovanje ustanove. Zaposlenik nema uvid u Ugovor niti utjecaj
na proces ugovaranja . Zaposlenik nema utjecaja u izboru svoje medicinske sestre. Zaposlenik nema
utjecaja na izbor opreme niti medicinskog materijala kojega koristi u radu.
Prema provedenoj anketi liječnika koji rade u domovima zdravlja, čak 84% ispitanika želi odlazak u
koncesiju. Kako doktore treba nagrađivati proporcionalno odrađenim dijagnostičko- terapijskim
postupcima (DTP), smatra 69 % ispitanika.. Svoju budućnost u DZ vidi samo 16% liječnika, a u
boljoj specijalizaciji 18%; a radom u inozemstvu 11%!
Po izvješću HZZO-a model koncesioniranja se pokazao učinkovitiji, racionalniji i dostupniji od
modela domova zdravlja čije gubitke pokriva lokalna samouprave, bez da se preispituju pitanja
odgovornosti i uzroci nastanka dugova. Koncesionari, koji svojom imovinom odgovaraju za nastale
gubitke, nemaju gubitaka, a racionalnim poslovanjem ambulante donose uštede u poslovanju od
20% ukupnih sredstava (racionalno prepisivanje medikamenata, provođenje dijagnostike, kvartarna
prevencija , transparentnost poslovanja). Koncesionar će sam izabrati stručno usavršavanje koje želi
pohađati (direktno ovisno o morbiditetu osiguranika njegove ordinacije) domski liječnik nema to
pravo (zapravo ima- samo teoretski). Liječnici su vrhunski intelektualci koji cijeli život uče kako
biti kreativni,kako pronalaziti rješenja i hitro odreagirati na problem. Ograničavanje kreativnosti i
slobode racionalnog promišljanja za njih je nepodnosivo, a uprave domova zdravlja upravo to i čine.
Jednostavno prenošenje provjereno učinkovitih modela zdravstvene zaštite iz zemalja EU u našu
domovinu nema alternative.
Nažalost određene udruge i zdravstvena administracija zlonamjerno i lažno ističu da koncesioniranje
ostalih ambulanti u PZZ dovodi do gubitaka standarda osiguranika u zdravstvenom sustavu RH.
Prava iz zdravstvene zaštite osiguranika ne ovise o pravno-radnom statusu liječnika već njihova prava
ovise isključivo o osiguravajućoj kući (HZZO-u). Za osiguranika u ostvarivanju svojih prava je
praktički sve jedno da li je liječnik u DZ, koncesionar ili u budućnosti privatni liječnik u Ugovornom
odnosu s HZZO-om. Za osiguranika se ništa ne mijenja mijenjanjem statusa liječnika, već ugovorenim
opsegom prava, a to odlučuje osiguravajuća kuća (HZZO), a ne liječnik ugovoren da odradi takav
opseg usluge.
Zbog dugogodišnje nebrige za ljudske resurse u zdravstvenom sustavu, danas u Hrvatskoj nedostaje
gotovo 4 000 liječnika. Zato već danas u sustavu radi gotovo 19% umirovljenih liječnika, a
specijalizanata je samo 11 %. Slijedećih 5 godina u mirovinu odlazi još 30% liječnika i time se
naprezanje zdravstvenog sustava dovodi do krajnjih granica nakon kojeg slijedi kolaps. Drugim
riječima uz sve veći manjak liječnika, javlja se i sve veći priljev osiguranika. To ovakav zdravstveni
sustav neće izdržati.
Već sada na razini PZZ-u nedostaje oko 1000 liječnika., a ne upućuju se mladi na specijalizacije. O
koliko se ozbiljnom problemu radi,najbolji je pokazatelj službeno izvješće HZZO-a prema kome je
2014.g. registrirano 37.000.000 pregleda u PZZ. Prošle 2015. godine je izvršeno čak 52.000.000
pregleda u PZZ.
Sudionici okruglog stola zaključuju kako se nesporne činjenice i glas struke ne čuju zbog utjecaja
politike i zdravstvene administracije na liječničku struku, medije i javnost. Za to vrijeme broj pregleda
u PZZ raste, liječnici su sve stariji, mladi odlaze, nema sustavnog rješenja, a snage koje zaustavljaju
reformu su sve jače!
Predsjednik Povjerenstva za PZZ
HLZ – Podružnice Zadar:
dr. Josip Šarić