Svjetska banka i HZZO u skupnoj praksi

U skupnoj praksi na Breznici ( Varaždinska županija – ruralno područje ) i Zagreb ( urbana sredina , ukupno 13 timova, polivalentna skupna praksa obiteljska medicina, ginekologija,pedijatrija ) ) koja djeluje od rujna 2012. a koju čine tri tima OM ( MONOVALENTNA SKUPNA PRAKSA) izaslanici SB upoznali su se s djelatnicima prakse ( uz standardni sastav tima, skupna praksa upošljava i dodatnu med.sestru , te usko surađuje s patronažnom sestrom i sestrom iz zdravstvene njege u kući – svakodnevni kontakti) ), organizacijom rada ( vrijeme, kadrovi,oprema ) , načinom skrbi za bolesnike koji boluju od kroničnih nezaraznih bolesti ( kroz "panele" kroničnog bolesnika ) , preventivnim djelovanjem ( kroz preventivni panel – oportunistički , ali i ciljano uz uključenje patronažne sestre ) , suradnjom s pripadajućom OB Varaždin, kao i SB Novi Marof.

Kao prednosti skupne prakse od strane djelatnika naglašene su :

• otvoreni putovi komunikacije između članova skupne kao i sa zdravstvenom njegom i patronažnom službom ( kroz svakodnevne kontakte kao i kroz peer grupe te mjesečne organizacijske sastanke skupne prakse)
• zajednička nabava opreme
• podjela administrativnih i organizacijskih poslova
•  lakša organizacija posla u slučaju predvidivih odsustava ( god. odmori, edukacija ) te nepredvidivih odsustava ( privremene radne nesposobnosti djelatnika )
• s dodatnom sestrom povećana mogućnost supsidijarnosti pri čemu med. sestra (sestre) preuzimaju dio posla liječnika ( antropometrijska mjerenja, RR,GUK,naručivanje, dio zdr.odgoja..) a liječniku ostavljeno više vremena za kronične,palijativne bolesnike te za složene sociomedicinske probleme )
• povećana razina sigurnosti mogućnošću izmjene mišljenja i stručnog znanja ( " klinički kišobran " )
• mogućnost "podjele" određenih usluga za koje je potrebna određena sklonost ( stil liječnika) i zahtjevna edukacija / doedukacija
• dostupnost pacijentima uz održan kontinuitet : kroz dvije smjene ( za akutna stanja )te nema promjene smjena za vrijeme godišnjih odmora

Skupnu praksu ( kao i pojedinačne prakse) opterećuje izniman broj kontakata s pacijentima (podatak HZZOa o 50 milijuna kontakata na 2300 timova u 2015. – izvor HZZO www.hzzo.hr ) – posebice raznorazna administrativna opterećenja koja ne proizlaze samo iz ugovornih obveza prema osiguravatelju ( HZZO) već i od drugih resora ( npr. ispričnice , potvrde za med.rada , školska športska natjecanja .. ) .

Držimo da timovi OM ( bilo u skupnoj praksi, bilo u pojedinačnim praksama) imaju sposobnosti za pružanje kvalitetne skrbi pacijentima , no opterećeni MNOGOBROJNIM posjetima koji nisu isključivo zdravstvene/medicinske prirode za svoj posao mogu odvojiti samo kratko vrijeme po pojedinom pacijentu.

Mišljenja smo da , KAO PRVO, organizacijske promjene od strane decission maker-a u zdravstvu trebaju ići u smjeru odterećenja timova OM od nametnutih administrativnih poslova čime će se osloboditi VRIJEME u kojem će pacijent , na primarnoj razini, ostvariti većinu svojih zdravstvenih potreba, čime će se manje opterećivati ( skuplja i specijaliziranija )sekundarna/tercijarna zaštita i time postići racionalizacija korištenja sredstava za zdravstvenu zaštitu. To držimo jedinim mogućim putem za održiv zdravstveni sustav.

Smanjenje standarda vezanih uz broj osiguranika ( 1300-1500 max ) , rješavanje problema malih timova u provinciji gdje broj osiguranika stalno opada ( iseljavanje radno sposobnih , umiranje stanovništva ) autizam lokalne samouprave koja ne organizira zdravstvenu skrb stanovništva na način sufinanciranja malih ambulanti(primanja liječnika ispod zagarantiranog nivoa prema KU za javno zdravstvo ) Organizacija zdravstvene skrbi stanovništva nije moralna obveza liječnika već zakonska obveza izabranih predstavnika lokalne vlasti. Prema Ustavu RH ( ČL 135 .) i Zakona o regionalnoj i lokalnoj samoupravi ( Čl 19. I 19.a ) organizacija i financiranje primarne zdravstvene zaštite zakonska je obveza lokalne samouprave .

Zahvaljujemo HZZO koji je prepoznao problem rascjepkanosti PZZ i omogućavanjem organiziranja liječnika u skupnoj praksi donekle olakšao suradnju liječnika i ostalog zdravstvenog osoblja.